Your Dream Team

Samo 4 milijuna imaju sreću da žive u BiH, ostali nemaju tu sreću.... Ali imaju sve ostalo!!!!!

08.01.2008.

Tko je gazda u dvorištu??

Kad gazda uzme stvar u svoje ruke

18.11.2007.

Arsenal

Arsenal Football Club je engleski nogometni klub sa sjedištem u sjevernom Londonu. Klub je najčešće spominjan kao Arsenal, a poznat je i pod nadimkom Topnici (The Gunners). Klub igra u FA Premier Ligi i jedan je od najuspješnijih engleskih klubova. Osvojili su 13 Premiershipa, 10 FA Kupova, no nikad nisu postigli velik uspjeh u Europi, do 2006. kada su igrali u finalu Lige Prvaka. Arsenal je osnovan u sjeveroistočnom Londonu 1886., a 1913. preselio je na stadion Highbury i tamo igrao domaće utakmice sve do proljeća 2006. da bi se potom u ljeti iste godine preselio na novoizgrađeni stadion Emirates Stadium, koji prima 60,000 gledatelja. Arsenalov lokalni rival iz sjevernog Londona je klub Tottenham Hotspur. Arsenal je osnovan kao Dial Square, 1886. godine od strane radnika tvornice oružja Royal Arsenal u Woolwichu, no klubu je ubrzo nakon osnutka ime promjenjeno u Royal Arsenal. Sam klub ponovno je preimenovan u Woolwich Arsenal nakon ulaska u profesionalne vode 1891. godine. Klub se pridružio Football Leagueu 1983. godine. Započeli su u drugoj lizi, a promociju u prvu ligu zaslužili su 1904. Međutim, klupska geografska izolacija od ostalih klubova uzrokovala je nisku posjećenost utakmica te je Arsenal zapao u financijsku krizu. 1913. godine, uskoro nakon propadanja u drugu ligu, klub se preselio na novi stadion, Highbury, u sjevernom Londonu. Iduće godine izbacili su Woolwich iz imena. Arsenal je završio samo na 5. mjestu godine 1919., no bez obzira na to bili su izabrani za promociju u prvu ligu na štetu gradskih rivala Tottenham Hotspura. Od tuda potječe veliko rivalstvo tih dvaju klubova. Za svoje uspjehe u posljednjim godinama 1990.-ih i cijelim 2000.-ih klub duguje Arseneu Wengeru koji je u klub došao 1996. Wenger je sa sobom donio nove taktike, novi režim treninga i nekoliko stranih igrača koji su upotpunili postojeći engleski talent. Arsenal je osvojio još jedan double 1998. a nakon toga i treći 2002. U dodatku, klub je došao do finala kupa UEFA (izgubili su na jedanaesterce od Galatasaraya), osvojili su FA kup 2003. i 2005., a kao šećer na kraju osvojili su Premiership 2004 ne izgubivši niti jednu utakmicu. Zbog toga su dobili nadimak The Invincibles (Nepobjedivi), uspjeli su odigrati 49 utakmica bez poraza. Arsenal je bio pobjednik ili drugi u Premiershipu u osam od deset Wengerovih sezona. Oni su jedna od 4 ekipe koje su osvojile Premiership od njegovog osnutka 1993. godine. (zajedno sa Manchester Unitedom, Blackburnom i Chelseaom), međutim još nikada nisu uspjeli obraniti naslov. Sve do nedavno, Arsenal nije uspio otići dalje od četvrtfinala u Ligi Prvaka, no u sezoni 2005-2006, došli su do finala i bili su poraženi od Barcelone sa rezultatom 2-1. Arsenalov prvi grb imao je tri topa koji stoje uspravno kao dimnjaci, pa su i često zamijenjivani s njima. No lavlje glave su dokazale da su to topovi. Tek su 1922. predstavili grb s jednim topom koji je bio okrenut prema istoku. Nadimak Topnici dobili su 1925. nakon što su predstavili top okrenut prema zapadu.
Arsenalov sadašnji grb
Arsenal je 2002. predstavio novi grb jer nije mogao dobiti autorsko pravo za priješnje grbove.Dresovi U povijesti su Arsenalovi dresovi uglavnom bili crveni s bijelim rukavima i hlačama, no to nije uvijek bio slučaj. Crvena boja bila je dar od Nottingham Foresta za osnivanje 1886. No na prvoj utakmici nije bilo dresova pa su osnivači pisali pismo i dobili dresove i lopte. Bila je malo tamnije crvene, skoro ljubičaste s kričavo crvenim hlačama. Te boje inspirirale su Spartu Prag da 1909. uzme tamnocrvenu boju dresa koju ima i do danas.Stadion Highbury je bio Arsenalov stadion od preseljenja u sjeverni London 1913. Klub je od sezone 2006/07 dobio novi, Emirates Stadium, kojeg sponzorira emiratska aviokompanija Fly Emirates. Ta će tvrtka ujedno biti i glavni Arsenalov sponzor do sezone 2013/14.
 
27.10.2007.

Manchester United

Manchester United je engleski nogometni klub koji svoje domaće utakmice igra na stadionu Old Trafford u Manchesteru. Jedan je od najuspješnijih engleskih nogometnih klubova s 15 naslova prvaka, 11 pobjeda u engleskom kupu i dva naslova europskih prvaka. Klub je u svojoj povijesti imao dva izuzetno uspješna razdoblja: 1950-e i 60-e pod upravom Matta Busbyja i 90-e pod Alexom Fergusonom. Prvo razdoblje uspjeha prekinuto je zrakoplovnom nesrećom 1958. godine u Münchenu u kojoj je poginulo 8 igrača i 3 klupska dužnosnika, ali se klub ubrzo oporavio. Nakon Busbyjeva odlaska iz kluba 1969. uslijedilo je razdoblje lošijih rezultata koje je kulminiralo ispadanjem iz prve lige godine 1974. Klub se u prvoj drugoligaškoj sezoni uspio vratiti u prvu ligu, ali nove je uspjehe počeo nizati tek s Fergusonovim dolaskom na mjesto upravitelja. Manchester United je i najuspješniji engleski klub po prosjeku broja gledatelja u proteklih pedeset godinaSezona 1998-99 bila je za Manchester United najuspješnija sezona u povijesti, kada je postao prvi engleski klub koji je osvojio trostruku krunu - osvojivši Premiership, FA kup i Ligu prvaka iste sezone. Ligu su osvojili u zadnjem kolu pobjedom 2-1 protiv Tottenhama. To je bio prvi korak prema "triplu" koji je Ferguson proglasio najtežim. U finalu FA kupa pobijedili su Newcastle sa 2-0 pogotcima Sheringhama i Scholesa. U posljednjoj utakmici sezone, United je u finalu Lige prvaka, pobijedio Bayern Munchen. Iako je do 90. minute gubio 1-0, United je sa dva pogotka u sudačkoj nadoknadi ostvario jedan od najvećih comebackova. Ferguson je tada zbog svojih zasluga dobio titulu Sir. United je rekordnu godinu završio osvajanjem Interkontinentalnog kupa, pobijedivši brazilski Palmeiras 1-0 u Tokiu.Kad je osnovan United, pod imenom Newton Heath boje na dresu su bile žuta (zlatna) i zelena. Te su boje ponovno "oživljene" tek 1990. na dresu za gostovanja. Godine 1902., nakon promjene imena, dres (majica) je bio crvene boje, hlačice bijele, a dokoljenke plave, te je to postao standard za sve buduće Unitedove dresove. Dresovi za gostovanja su obično bili bijele boje, s crnim hlačicama i bijelim dokoljenkama, međutim koristile su se i druge kombinacije, npr. od 1903 do 1916, dres je imao plavo-bijele pruge, potpuno crni dres bio je 1994. i 2003. te mornarsko plavi sa tankim srebrnim horizontalnim prugama 2000. Jedan od najpoznatijih dresova, koji je međuitm kratko trajao je dres iz 1996, koji je bio potpuno siv. Prestali su igrati u takvim dresovima nakon što nisu osvojili nitijedan bod dok su ih nosili, te su ih čak jedanput promijenili na poluvrijemenu, dok su gubili 3-0, ali ni to ih nije spasilo od poraza. Igrači su tada izjavili da je sivi dres bio teško vidljiv, te da je to dovelo do loših rezultata. Unitedov treći komplet dresova je tradicionalno potpuno plav, čime iskazuju odanost prema igračima koji su u takvim dresovima osvojili Europski kup 1968. Jedine iznimke su bile 1970-tih, kad je dres bio žarko žute boje, 1996. kada je dres imao plavo-bijele pruge (koji je bio najomiljeniji među navijačima), te 2004. kad je imao crveno-crne horizontalne pruge. Trenutno, Unitedov dres za domaće utakmice je crvene boje, sa izlomljenom vertikalnom bijelom prugom. Dres za gostujuće utakmice je identičan onom domaćem, samo što je crne boje.Grb Manchester Uniteda je bio nekoliko puta mijenjan, ali je u osnovi ostao isti. Grb je izveden iz grba grada Manchestera. Vrag uz grbu je počeo biti dodavan 1960-tih, kada je klub i dobio nadimak Crveni vragovi (Red Devils). Do kraja 60-tih, vrag je stavljan na klupske šalove i ostale navijačke rekvizite, a 1970. je i službeno dodan na grb.
 
27.10.2007.

HAJDUK

Hajduk, nogometni klub iz Splita i Hrvatske koji nikada nije napustio prvoligaško društvo niti mijenjao ime, iako je imao burnu prošlost egzistirajući u svojoj dugoj povijesti u četiri države: Austro-Ugarskoj, prvoj pa drugoj Jugoslaviji, te konačno u Hrvatskoj koju je oduvijek želio i koju jedinu priznaje kao svoju.
Po domaćim i europskim rezultatima Hajduk je sigurno najuspješniji hrvatski klub. Iza njega stoji 17 osvojenih prvenstava i 13 nacionalnih Kupova.
U Europi Hajduk je u svim natjecanjima od Kupa prvaka, preko Kupa UEFA-e, također imao zapaženih rezultata, pa je u tri navrata u Kupu prvaka dogurao do četvrt-finala: 1975/76 kada je eliminiran od PSV-a, zatim 1979/80 kad je bio bolji HSV, a 1994/95 u Ligi prvaka eliminirao ga je kasniji prvak Ajax.
Ona obična priča o Hajduku počinje u veljači 1911. godine kad su četvorica splitskih studenata donijela prvu nogometnu loptu iz Praga u Split, gradu bogate sportske tradicije, Hajduk nedugo zatim izrastao je u veliki nogometni klub i uvijek ostajao na toj razini unatoč tomu što mu je svaki rat prekidao djelatnost. Valjda i zbog toga ovaj klub oduvijek prati slogan njegovih navijača "Hajduk živi vječno".
Kroz tako dugu, bogatu, ali i jedinstvenu povijest koju je naravno nemoguće sažeti u nekoliko redaka, Hajduk ima bezbroj specifičnosti:
Prva, da je 1924. godine cijela momčad nastupila kao reprezentacija države osim vratara jer je on bio strani državljanin, druga da je na njegovoj utakmici u jeku drugog svjetskog rata, 1944. godine u Bariju, bilo čak 50.000 gledatelja, treća da je 1950. godine osvojio prvenstvo bez ijednog poraza, četvrta da je u razdoblju od 1970. do 1980, godine osvojio devet trofeja, peta da je 1979. sagradio tada najljepši stadion u Europi s kapacitetom većim od 50.000 gledatelja... A možda i to da je preko 170 igrača ovog kluba igralo u najboljim državnim reprezentacijama, 11 olimpijskih medalja nose hajdukovi igrači, Hajduk je igrao na gotovo 500 stadiona, u 80-tak država na svim kontinentima, primali su ga mnogi veliki svjetski državnici, a cijeli ga njegov život prate izuzetno vjerni navijači i njihov najvatreniji dio "Torcida" ...
26.10.2007.

Torcida

Priča o »Hajduku«, o njegovim velikim uspjesima i slavljima nezamisliva je bez TORCIDE. O nogometnoj momčadi bez navijača bespredmetno je govoriti i pisati, a o »Hajdukovim« navijačima, o njihovom navijanju, fanatičnoj odanosti voljenom klubu moglo bi se govoriti danima. Split je u prošlosti slavio mnoge prvake - europske, svjetske i olimpijske, ali je oduvijek svaki uspjeh majstora nogometne lopte posebno slavljen i poštovan. Vrlo brzo nakon osnutka »Hajduka«, sada već daleke 1911. godine, ovaj klub postao je simbolom grada. U mnoštvu navijača »Hajduka« posebno mjesto zauzimaju pripadnici najvatrenije skupine koja se zove TORCIDA.
Na ovo pitanje mogu se dobiti stotine različitih odgovora, a da svaki bude točan. Svaki član TORCIDE s ponosom će istaknuti kako je riječ o najstarijoj navijačkoj organizaciji i na području bivše Jugoslavije i jasno, danas u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Ova navijačka grupacija osnovana je 1950. godine, uoči velike utakmice između »Hajduka« i »Crvene zvezde«, koja se u Splitu igrala 29. listopada. Utakmica je odlučivala o naslovu prvaka pa su navijači »Hajduka«, po uzoru na brazilske, odlučili stvoriti do tada još neviđenu atmosferu i na taj način pomoći svojim ljubimcima. Posebno aktivni bili su splitski studenti u Zagrebu koji su na tu utakmicu organizirano doveli iz Zagreba nekoliko tisuća studenata i drugih navijača »Hajduka«. Cijeli dan grad je bio na nogama, a na igralištu se okupilo vise od 20 tisuća navijača. Mnogi su ostali oko stadiona osluškujući što se događa na terenu. Predvođeno Torcidom, gledateljstvo je svih 90 minuta fanatično bodrila svoje ljubimce koji su pobjedonosni gol postigli u 86. minuti, što je bio znak za dotad neviđeno slavlje u Splitu. Tadašnje vlasti u Beogradu nisu imale simpatije za ovo organiziranje navijača pa su neki od osnivača poslije ove utakmice osuđeni i na višegodišnje zatvorske kazne, a rad Torcide je zabranjen. Ipak, iz godine u godinu na svim utakmicama »Hajduka« navijalo se po uzoru na Torcidu, iako se to ime nije smjelo javno isticati.
Godine 1980. najvatreniji navijači »Hajduka«, oni koji su svoje nogometaše pratili na svim gostovanjima, obnovili su Torcidu, ujedinili brojne navijačke skupine, sa željom da se južnjačko, urnebesno ozračje stvara na svim susretima »Hajduka«.
Torcida je u to vrijeme odigrala značajnu ulogu u jačanju nacionalne svijesti mladih. Stoga su mnogi od njih zatvarani od ondašnje vlasti pa ne treba čuditi da je većina odmah na početku Domovinskog rata u Hrvatskoj stala u prve redove obrane samostalnosti i suverenosti svoje domovine. Neki od tih momaka položili su svoje mlade živote u toj borbi pa je njima u spomen na sjevernom dijelu stadiona u Poljudu, tamo gdje se okuplja Torcida, postavljena spomen-ploča za vječno sjećanje...
 I na kraju, u ovoj priči koja traje, treba naglasiti da Torcida nisu samo navijači iz Splita. Popularnost »Hajduka« je golema, pa gotovo da ne postoji veće mjesto u Hrvatskoj koje nema svoj ogranak Torcide. Uostalom, još je davno na »Hajdukovom« stadionu istaknut napis
»HAJDUK ŽIVI VJEČNO«.
S tim napisom živi i traje i priča o njegovim neponovljivim navijačima ...
 
dava
21.10.2007.

Dinamo

Današnji Dinamo nastavlja tradiciju bivših slavnih klubova Građanskog, Dinama i Croatije. Najstariji, Građanski osnovan je 26. travnja 1911. kao klub svih društvenih slojeva. Nakon rata, dolaskom na vlast komunista, oba slavna zagrebačka kluba (HAŠK i Građanski) jednostranim su aktom preko noći ukinuta, a osnovan je klub komunalaca koji je, po uzoru na slične komunističke klubove u istočnoj Europi, nazvan DINAMO, te je postao sljedbenik Građanskog. Bilo je to 9. lipnja 1945. godine. 
Novoosnovani Dinamo preuzeo je uz ostalo i plavu klupsku boju Građanskog. Od 1969. godine i znak kluba bio je sasvim sličan amblemu Građanskog.

Taj kontinuitet i tradiciju bivših hrvatskih klubova koji su početkom stoljeća udarili temelje modernom nogometu u glavnom gradu  Hrvatske, Građanskog kao najuspješnijeg i najomiljenijeg predratnog zagrebačkog kluba, te Dinama, simbola hrvatstva u teškim godinama komunizma, od 1993. do 2000. ujedinjavala je Croatia.

13. 5. 1990. navijači Dinama na Maksimiru su označili i početak otpora srpskom pokušaju okupacije Hrvatske. Navijači Crvene Zvezde, ničim izazvani, na utakmici su započeli nerede, a nedugo zatim Hrvatska je ušla u obrambeni rat iz kojega je izašla kao suverena država.
14.veljače 2000. Dinamo, koji nikad nije ni silazio s transparenata BBB-a, i službeno se vratio u Maksimir
 
21.10.2007.

Bad Blue Boys

Iako je Dinamo kroz povijest pratila prava "vojska" navijača, prva organizirana skupina ljubitelja "plavih " pojavila se 1986. godine. Nekolicina najzagriženijih, najvjernijih navijača Dinama osnovala je tada, po uzoru na slične skupine u inozemstvu, skupinu Bad Blue Boys. Prema legendi, ovaj naziv inspirirao je, u to vrijeme vrlo popularni film "Bad Boys" sa Seanom Pennom u glavnoj ulozi...

Po zagrebačkim kvartovima počele su "nicati" BBB podružnice, pa su se i na utakmicama počeli pojavljivati "autonomaški" transparenti (BBB Maksimir, BBB Travno, BBB Dugave, itd.) Isprva su navijači sami organizirali odlaske na gostujuće utakmice po tadašnjoj Jugoslaviji. "Upamtili" su ih u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Nišu, Titogradu, Skopju, Splitu... Putovali su bivšom državom ponosno, uzdignuta čela, pronoseći ime Dinama, Zagreba i Hrvatske. Nerijetko, neizbježno je bilo i potući se, primiti udarce, ne bi li se dokazala ljubav prema klubu. Nije ih smetalo. Dinamo je bio i ostao - svetinja.
Početak 90-tih donio je i organiziranje prvog Fan cluba Bad Blue Boys. Zanimanje je bilo veliko, svatko je želio dati svoj prilog organizaciji. Unatoč entuzijazmu, navijači su se suočili s brojnim problemima.

Bez obzira na to, zajedništvo je samo jačalo, da bi svoj vrhunac doseglo 13. svibnja 1990. godine.Toga dana u Maksimiru je gostovala beogradska Crvena zvezda. Na ispunjenom stadionu, provokacije gostujućih navijača, takozvanih "delija", počele su već uoči same utakmice. Kada su beogradski huligani probili ogradu na južnom stajanju i krenuli u obračun s manjom grupom običnih zagrebačkih "drukera", sjeverna tribina, na kojoj su bili smješteni Bad Blue Boysi - podivljala je. U trenutku, srušena je zaštitna ograda i navijači Dinama krenuli su u "pohod prema jugu". U neredima koji su uslijedili, pripadnici tadašnje "milicije" slijepo su slijedili upute svojih nadređenih, krenuvši u obračun s navijačima Dinama. Mnogi su uhapšeni, premlaćeni i "obilježeni". U obranu svojih navijača stao je i tadašnji kapetan Dinama, Zvonimir Boban. Njegov legendarni skok na jednog od pripadnika "milicije" znakovito je obilježio početak kraja jedne države. Većina Bad Blue Boysa smatra kako je Domovinski rat počeo upravo 13. svibnja 1990. godine - nikad odigranom utakmicom između Dinama i Crvene zvezde...

Tijekom rata, brojni navijači Dinama branili su hrvatsku grudu. Bilo u redovima Policije, Zbora Narodne garde ili HOS-a. Rame uz rame s navijačima ostalih hrvatskih klubova Bad Blue Boysi su prolazili ratišta od Vukovara do Prevlake. Mnogi od njih, nikada se nisu vratili na "svoj sjever". U čast i vječnu slavu poginulim navijačima Dinama, podno zapadne tribine podignut je spomenik - oltar hrvatskim vitezovima, kojima je u srcu bila plava boja. Do danas, maksimirskim tribinama prošli su naraštaji novih navijača. Međutim, Bad Blue Boysi bili su i ostali Dinamov dvanaesti igrač. Ne samo u Maksimiru, već i na tribinama stadiona diljem Europe. Ostali su, u pravom smislu, dio "legende o Dinamu".
bbb
01.07.2007.

Luuuuuuuuda noć

01.07.2007.

Lisica u provodu

Idemo na party

08.01.2007.

Diego Armando MARADONA

Po mnogima najboljeg nogometaša koji je ikada hodao ovim sve napučenijim planetom ne treba posebno predstavljati. Zbog svoje 'izvanzemaljske' vještine dobio je nadimak 'mali zeleni', no kasnije je postao 'mali na bijelom'. Vreli latinoamerički temperament dodatno je 'raštimavao' kokainom zbog kojeg se već nekoliko puta našao pred vratima 'vječnih lovišta'. Biografija Diega Armanda Maradone materijal je za podeblju knjigu. Visok je 166 cm, ali je Najveći. Driblinzi, slobodnjaci i proigravanja su mu iz druge galaksije... Bio je svjetski prvak s Argentinom 1986. i finalist 1990. Igrajući u Italiji prometnuo se u heroja grada Napulja, osvojivši s Napolijem dva 'scudetta'. Njegov lik još uvijek krasi tamošnje brijačnice, birtije, mesnice, kao što je to u komunističkim zemljama bio slučaj s 'velikim vođama'... Napoli danas može samo sanjati prvu talijansku ligu, a kamoli naslov prvaka. 'Mangup svih nogometnih mangupa' urezao je svoje ime u povijest 20. stoljeća na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1986. godine. U četvrtfinalu protiv Engleske Maradona je prvi gol za Argentinu dao rukom (u urbanoj predaji - 'božja ruka'), no suci su previdjeli njegov marifetluk. Pet minuta kasnije predriblao je pet engleskih igrača i dao jedan od najljepših golova ikad viđenih na svjetskim smotrama. Argentina je sa 2:1 prošla dalje i otišla do kraja. Maradona je dao ukupno pet golova i proglašen je najboljim igračem prvenstva. U 90-ima se pod utjecajem bijelog praha pretvorio u vlastitu karikaturu. Vratio se u Argentinu i u tamošnjim klubovima kompromitirao svoju veličanstvenu karijeru. Izmjenjivala su se uhićenja i padovi na antidoping testovima.
Godine 1994. mašio se i oružja te iz puške pripucao na novinare. Optužen je i za nanošenje tjelesnih ozljeda. Udebljao se, obojio kosu u žuto i postao gotovo neprepoznatljiv. U izjavama za medije često je 'bombardirao' kontroverzijama, vrijeđao sve i svakoga, a posebno zanimanje izazvalo je njegovo prijateljstvo s kubanskim dikatorom Fidelom Castrom zbog kojeg je većinu vremena provodio na tom karipskom otoku. Druženje s Castrom toliko ga se dojmilo da si je svog komunističkog prijatelja odlučio istetovirati na ramenu. Bez obzira na sve peripetije u privatnom životu, Argentina i dalje slavi svog idola, a širom svijeta i dalje se s nostalgijom prisjećaju čarolija koje je na zelenoj tratini izvodio 'mali zeleni'...


Stariji postovi

Your Dream Team
<< 01/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031